P: Što jedna osoba, muškarac ili žena, iskusi slijedeći vašu religiju? Da li oni postaju probuđeni?
O: Nema obećanja. Nikad ne obećavam nikome ništa. Ovdje sam, dostupan. Ja sam spreman da objasnim kako se postaje budan i moj posao je tu završen.. Tada je do vas.
Ako ne uspijete, neću biti razočaran. Ako uspijete, vi uspijete, to nije moja zasluga.
Dakle, uspjeh je vaš, neuspjeh je vaš.
Moj jedini posao je da vam dam jasnu ideju kako možete postati više svjesni;
Ja to zovem meditacija, rad, hodanje, sjedenje. Ja ne vjerujem u ono što drugi zovu meditacija, koju radite deset ili dvadeset minuta, a zatim ste ona obična osoba dvadeset i četiri sata i onda opet dvadeset minuta meditirate. To je glupo. To je kao da kažete osobi da svaki dan ujutro dvadeset minuta diše i onda zaboravi sve o tome, zato jer morate učiniti mnoge druge stvari, i onda sljedeći dan ujutro možete ponovno disati. Za mene je meditacija baš kao što je disanje. Dakle, što god radite i gdje god jeste, činite to više svjesno. Na primjer, ja mogu podići ovu ruku bez ikakve svjesnosti, nesvjesno, iz navike.
Čuo sam o dva Židova koji su hodali pored oceana. Bilo je hladno jutro i jedan Židov je držao ruke u džepu. Bilo je jako hladno. A drugi je stalno je govorio i kazivao, i bio je zbunjen jer drugi čovjek kaže samo da, ne, ali ne sudjeluje u razgovoru. To nije židovski. Na kraju je upitao: "Što ti se dogodilo? Jesi li promijenio vjeru? "On je rekao:" Reci što god hoćeš reći, možeš reći ali ja ne vadim ruke iz džepova. A drugi je rekao:" Što to ima veze? "
On je odgovorio:" Židov ne može govoriti bez ruku. Neću govoriti; previše je hladno da izvadim ruke. "
Ali možete podići vašu ruku s punom sviješću. I možete vidjeti razliku između ta dva načina. Čin je
isti: jedan je mehanički, drugi je pun svijesti i kvaliteta je jako različita. Probajte , jer je to pitanje okusa i iskustva.
Hodanje, samo probajte nekoliko minuta hodati svjesno; budite pozorni na svakom koraku i bit ćete iznenađeni kako je kvaliteta vašeg hoda potpuno drugačija, opuštena. Nema napetosti i tu je i suptilna radost koja proizlazi iz vašeg opuštenog hodanja.
I što se više postaje svjestan ove radosti, više bi htjeli biti budni.
Jedenje, jedite svjesno. Ljudi jednostavno nabacaju hranu u usta, čak ni ne žvaču, samo gutaju. Trideset milijuna ljudi u Americi pati od prejedanja.
Čudan svijet u kojem živimo. Tisuću ljudi svakodnevno umire u Etiopiji, jer oni nemaju hranu; trideset milijuna ljudi umire u Americi, jer oni imaju previše hrane.
Ti ljudi koji pate od gojaznosti, debljine, ne mogu odoljeti da ne jedu sve više i više. Nijedan liječnik neće im pomoći, osim ako postanu svjesni, dok jedu, ako postanu svjesni. Nekoliko stvari se događa kao nusprodukt svijesti. Njihovo jelo će biti usporeno. Oni će početi žvakati, jer ako ne žvačete hranu nepotrebno opterećujete cijeli vaš sustav.
Vaš želudac nema zube. Svaki zalogaj treba žvakati točno četrdeset i dva puta . Onda štogod da jedete, postaje tekućina .A svijestan čovjek jedino pije, zato jer prije nego proguta on promijeni tu čvrstu hranu u tekuću. A čudno je da kad žvačete 42 puta, uživate mnogo više ukus. Jedan zagriz nesvjesnog čovjeka daje 42 puta više ukusa svjesnom čovjeku. To je jednostavna matematika: nesvjesni čovjek treba jesti 42 puta više zagriza, i onda postane debeo i još nije zadovoljan. Osjeća da treba još jesti. Svjestan čovjek jede samo toliko koliko mu tijelo treba. On odmah osjeti, sada više ne treba, glad je nestala i zadovoljen je.Bilo što da radite, moja meditacija je potpuno drugačiji pristup. Treba je proširiti kroz 24 sata.
Čak i tonući u spavanje budite svjesni kako se san spušta na vas, tako polako, tako tiho, ali možete čuti korake. Tama se povećava, vi se opuštate- možete osjetiti mišiće, tijelo, napete dijelove koji sprečavaju spavanje - i uskoro ćete vidjeti da je cijelo tijelo opušteno i san je došao.
Ali polako, polako, događa se velika revolucija. San dolazi k vama, ali nešto duboko u vama je preostalo budno, čak i u snu. Dakle, situacija je: vi spavate čak i kad mislite da ste budni, a ja sam budan čak i kad mislite da spavam.
Sve dok čovjek ne postane svjestan u snu, nije svjestan, nije budan. To je kriterij.
i ima toliko popratnih pojava da možete suditi. Snovi nestaju, jer snovi trebaju da vašu potpunu nesvjesnost. Oni dolaze iz nesvjesnog uma. Ali, ako ste svjesni, oni ne mogu doći. Sigmund Freud bi bio neizmjerno obogaćen, da je došao do čovjeka poput mene koji nema snove. Bio bi zbunjen i morao bi također promijeniti cijelu njegovu ideju psihoanalize. Ali on je sretao samo ljude koji su uspavani. On sam je bio uspavan- nije imao pojma o nekoj duhovnoj probuđenosti- inače bi sigurno realizirao da postoji prostor gdje je čovjek svjestan, samo svjestan, i nema uopće snova.Ako snova nestane po noći, druga stvar koja će vam se desiti : po danu će nestati misli.
To ne znači da ćete postati nesposobni za mišljenje, to jednostavno znači da ne ćete misliti mehanički, nepotrebno. Biti ćete sposobni da mislite ako hoćete inače ćete biti tiho.
A čovjek koji može šutjeti satima skuplja energiju tako da kad god on želi misliti, njegovo mišljenje ima neku snagu, neku moć, neku ogromnu energiju.
Mišljenje običnih ljudi je nemoćno, njihove misli su samo lutalice ...oblaci koji lebde u njihovom umu. Čovjek meditacije će ustanoviti da snovi nestanu i tada je san ljepota, neuporediv. Tada spavanje postane duhovno a pretvoriti spavanje u duhovnost je religija.
Onda vaš cijeli dan postaje dan tišine. Vi ćete govoriti, ali nešto duboko u vama će ostati nijemi svjedok. Tako da neće reći nešto što će nepotrebno stvoriti nevolje za vas i za druge.
Vi ćete reći samo ono što je apsolutno potrebno. Vi ćete reći samo istinu,
inače ćete biti u stanju da kažete: "Ja ne znam. " Nećete vjerovati u ništa. Ili ćete znati to ili ne.
Vjerovanje je obmana: ne znaš, ali se pretvaraš kao da znaš. Svi ti ljudi u hramovima, u crkvama, u sinagogama, što rade? Kome se mole?
Oni ne znaju Boga. Njihov svećenik ne zna Boga. Oni ne znaju da li je ikad itko čuo bilo koju molitvu. Oni ne znaju da li je ikad itko odgovorio na bilo koju molitvu. Ipak oni mole Boga ....
Ima lijepa priča Lava Tolstoja. Tri neobrazovana, nepismena seljaka koji su živjeli na malom otoku na rijeci, postali su poznati u cijeloj zemlji kao veliki sveci. Sada je to bilo previše za nadbiskupa, jer u Kršćanstvu možete biti svetac samo ako vas je crkva potvrdila da ste svetac. U stvari, riječ svetac (saint) dolazi od (sanction) sankcija, odobrenje. Ako vas crkva sankcionira, da odobrenje, vi ste svetac. A bez potpisa nadbiskupa ,tko je te budale napravio svecima?
A njihova slava se proširila na daleko i široko - čak i iz izvan zemlje ljudi su počeli dolaziti.
Na kraju je odlučio otići i staviti ove ljude na pravo mjesto. Ušao je u čamac i stigao na mali
otok. Sjedili su ispod lijepog stabla, sva trojica su izgledali tako sretni. Sjedili su goli, nisu imali čak ni odjeću. Nadbiskup je prišao blizu njih. Sva trojica su mu dotakli noge i rekli: "Zašto ste se trudili? Mogli ste poslati poruku i mi bi došli sami u crkvu. "Sada se nadbiskup osjećao siguran; do sada je bio pomalo nervozan: tri sveca, a on sam ne zna ništa osim što je postigao vrh u religijsko-političkoj hijerarhiji. Ali sada je bio uvjeren, i rekao je toj trojici, "To je vaša religija?" Oni rekoše: "Ne znamo. Religija? Postoje li mnoge religije? "
Ti jednostavni ljudi postavljaju značajno pitanje.Samo jednostavni ljudi mogu pitati značajna pitanja: 'Postoje li mnoge religije "? Rekli su: "mi smo mislili da postoji samo jedna vrsta religioznosti. Ali vi nas možete naučiti - ako osjećate da nije dovoljno samo biti religiozan - možete nas naučiti. Mi smo na raspolaganju. Mi smo nepismeni, neuki ljudi, pa se nemojte molimo vas osjećati uvrijeđeni našim odgovorima. " Nadbiskup je pitao: "U redu, bez obzira na to koja je vjera, koja je vaša molitva? Svakako mora da ste Kršćani - jer u Rusija je u to vrijeme, nije bilo druge religije - Mora da ste Kršćani. Koja je vaša molitva? " Oni su pogledali jedan drugog i rekli, "Ti Reci." Drugi je rekao trećem: "Ti reci to ". A treći je rekao prvom," Bolje ti reci. " Nadbiskup se počeo ljutiti: "kakva je to glupost? Ne možete reći vašu molitvu? "
"To je stvarnost: mi ne znamo kako da molimo i mi ne znamo što je molitva, ali smo izmislili vlastitu molitvu. Čuvši da je Bog trojstvo, a mi smo također trojstvo, tako da smo napravili jednostavnu molitvu za sebe. Molimo vas, nemojte se uvrijediti. Molimo se, kad god osjećamo trenutak za molitvu. U rano jutarnje sunce, kad je tako lijepo na jezeru, i cijelo jezero postaje zlato, osjećamo prema zahvalnost egzistenciji. Naša molitva je: 'Vi ste tri, mi smo tri, molimo vas, smilujte nam se. To je naša molitva. "
Nadbiskup je rekao: "To je apsolutna glupost: Vi ste tri, mi smo tri, molimo vas, smilujte nam se.
Tko je ikada čuo za takvu molitvu? "
Ti jadni ljudi, su rekli: "Mi smo spremni da učimo." I tako im je dao službenu molitvu. Ali to je bila
dugačka molitva. U vrijeme kad je završila, rekoše: "To je vrlo teško, jer smo zaboravili početak dok ste došli do kraja.Vi ćete morati ponoviti. Molimo ponovite tako da možemo upamtiti početak."
On je ponovio, samo početak, ali su mu rekli, "Molimo vas, nastavite, jer sada smo zaboravili kraj." Tri puta je ponovio, i onda su mogli održati molitvu. Zahvalili su nadbiskupu.
Bio je vrlo sretan što ih ispravio i sad je mogao reći ljudima ,da "Oni su i dioti a vi mislite kao da su sveci. "Vratio se u svoj čamac. upravo na sredini rijeke je vidio je nešto nezamislivo: Oni goli idioti su dolazili trčeći po vodi! Nije mogao vjerovati očima. On nikada nije vjerovao čak i da je Isus hodao po vodi; znao je duboko u sebi da je to sve glupost. Nikada nije rekao to nikome. Što se tiče njegovih propovijedi , on je pokušavao dokazati da je Isus je mogao učiniti bilo što. No, ti idioti su hodali po vodi, trčali po vodi, i došavši do broda rekli su: "Molimo vas, samo trenutak. Zaboravili smo molitvu. Hoćete li nas opet naučiti?
Ali to je bilo dovoljno za nadbiskupa. On je dodirnuo stopala tih triju idiota i rekao:
"Vaša molitva je u pravu, moja je bila u krivu. Samo nastavite moliti vašu molitvu. Ja sam se nepotrebno umiješao u vaš život; Samo mi oprostite. Vidjevši vas hodati po vodi .... U stvari, prvi put sam postao Kršćanin. Nikad nisam vjerovao da je Isus zaista hodao po vodi. "
Religija je vrlo jednostavan fenomen. Teologija nema ništa s religijom. Čini stvari nepotrebno složenim. Religija je jednostavno svjesnost bez obzira što radite, gdjegod da jeste. A kada vas ta svijest okružuje uvijek kao svjetlosna aura , vi po prvi puta postanete svjesni univerzuma--njegovih ljepota, njegove muzike, njegove vječne pjesme. A to je za mene religiozno iskustvo. U religioznom iskustvu vi ne sretnete Boga. Nema nikog tamo, jedino ta čista egzistencija. Ali sve je živo -to cvijeće,te ptice na krilima, te zvijezde--sve je živo, ali zato jer ste vi uspavani nemožete doživjeti tu životnost koja vas okružuje.
A mi nismo otoci. Nijedan čovjek nije otok. Mi smo dio ovog cijelog živog, beskonačnog kontinenta. Ti cvjetovi su dio nas baš kao što smo mi dio njih. Te daleke zvijezde su u nama kao što smo mi u svemiru. To iskustvo jedinstva, sjedinjenosti, je oslobođenje.
Dakle moje učenje je vrlo jednostavno: meditacija je ključ, postati potpuno svjestan je rezultat.
Doživjeti jedinstvo s cijelinom je nagrada. "Vi ste tri, mi smo tri, smilujte nam se."
Ovo je moje trojstvo: meditacija, svjesnost, jedinstvo.
Osho:The Last Testament , vol-2-ch 07
INTERVIEW WITH LEWISTON TRIBUNE, MOSCOW, IDAHO
